Kvasilo je zamočvareni obalni pojas uvale Vlašići koje ima posebnu vrijednost za očuvanje biološke raznolikosti.
Lokalno stanovništvo naziva ga Blato jer se na njegovom području nalazi ljekovito blato te izvor pitke vode gdje lokalni pastriri napajaju ovce. U Kvasilu imaju stanište brojne biljne i životinjske vrste s neke od njih su ugrožene i zaštićene.
Prvi pojas do mora koji je pod utjecajem plime povremeno pod vodom najvećom površinom prevladava – caklenjača Salicornia. Raste na  na muljevitim obalama, na vrlo slanom tlu tako gusto da stvara livade. Mesnata je, ima debelu stabljiku, koja je pravi rezervoar vode, te male listove koji sprječavaju preveliko isparavanje. Njezin stanični sok ima visoku koncentraciju soli, što omogućuje uzimanje vode iz slane podloge (inače bi voda izlazila iz biljke). Izvor su hrane drugim vrstama, prije svega pticama, kao što su čaplje, ćurlini, gnjurci koji se mogu vidjeti na području Kvasila.
U Kvasilu također raste:  pepeljuga omaklina, Halimione portulacoides, trava slanuška Puccinellia festuciformis,  jesenska mrižica Limonium serotinum te kaspijska mrižica Limonium bellidifolium, Bertolinijeva kockica -Ophrys bertolonii, Majčina dušica– Thymus serpyllum, Koromač Foeniculum vulgare, Razgranjeni čapljez (Brden)- Aspohodelus aestivus.
Oštri sit – Juncus acutus, kojeg mještani nazivaju Žukva također raste u Kvasilu a mi je u Vlašićima zovemo žukva ili žuk. Vrša se nekad upotrebljavala za lov manjih riba, glavoča i rakova a danas uglavnom služi kao dekoracija u mnogim konobama.
Od životinja u Kvasilu se može vidjeti leptir Dalmatinski okaš- Proterebia afra dalmata, Primorska gušterica- Podarcis siculus, Žaba – Bufo viridis, Kopnena kornjača-Testudo hermanni, zmija Blavor-Pseudopus apodus (ne spada u otrovnice), Mala bijela čaplja-lEgretta garzetta, Siva čaplja-Ardea cinerea dok u potoku (kanalu) stanište imaju ribe cipli i račić.